Briškula i trešete
Briškula (od talijanskog izvornika Briscola) i trešete (od talijanskog izvornika tressette, što znači tri sedmice) su kartaške igre podrijetlom iz Italije udomaćene na hrvatskom priobalju i otocima. Igra se kartama podrijetlom iz Trsta (tal. carte triestine). Snop (mac) ima 40 karata podijeljenih u četiri boje: kope, baštoni, špade i danari.
Briškula se može igrati u dvoje, u četvoro ili u dva para, a rijetko kada igra se u tri igrača (tada se izbacuje jedna karta). Igru u parovima obilježava i daje joj zanimljivost sporazumijevanje motima, tj. dogovorenim tajnim znakovima među suigračima.
Klasičan trešete igra se u četiri igrača, u parovima dva protiv dva. Može se igrati i u dvoje. Po istim osnovnim pravilima igra se trešete s kužama (zvanjima ili akužanjem, obično do 41 punta) i bez akužanja (obično do 31 punta).
U različitim područjima u kojima su se ove igre udomaćile postoje male varijacije u pravilima igre. Na turniru u sklopu Creskog kaića briškula i trešete igraju se naizmjenično.
Mora cantada
Mora cantada je tradicionalna igra za dva ili četiri igrača čiji korijeni sežu do 7. stoljeća p.n.e. i drevnog Egipta, a igrala se u antičkoj Grčkoj i starome Rimu. Kao i u druge dijelove Sredozemlja, na područje sjevernog Jadrana moru su vjerojatno donijeli rimski legionari.
U Italiji se naziva morra, u Francuskoj mourre, u Arapskom svijetu mukharaja, u Dalmaciji mura i šijavica, a u Istri, kao i na Cresu, mora cantada. Igrači istovremeno pokazuju ispružene prste jedne šake i pokušavaju pogoditi zbroj pokazanih prstiju, istovremeno izvikujući broj u rasponu od 2 do 10. Izvikuju se modificirani talijanski brojevi “šije”, “šete” (sei, sette). Iako igra ima elemente sreće, do izražaja dolazi vještina igrača.
Danas ova igra više nije tako popularna među mlađim naraštajima otočana te je organizacija natjecanja jedan od načina da se očuva od zaborava.
Boćanje
Boćanje je tradicionalni sport, tipičan za područje cijelog Sredozemlja pa tako i Jadranske obale. Ime mu potječe od talijanske riječi „boccia“ tj. kugla, a u Hrvatskoj se još naziva boće, balote, bućanje, burela i bulin. Povjesničari imaju podijeljena mišljenja o podrijetlu ove igre: jedni smatraju da potječe iz Baskije, dok drugi da je podrijetlom iz Italije. Postoje podaci da je sport sličan današnjem boćanju postojao još u starom Egiptu, a sličnom igrom zabavljali su se i stanovnici antičke Grčke. U povijesti su se boće igrale kuglama od kamena, koje su vremenom zamijenjene onima od pečene gline, a zatim drvenim. U današnje vrijeme se ipak najčešće koriste metalne kugle ili od sintetskih materijala. Boće se igraju kuglama (boćama) na ravnoj površini, a cilj je baciti boću tako da se ona dokotrlja što bliže bulinu (manja kugla koja predstavlja neku vrstu mete). Za svaku boću koja je najbliže bulinu, dobiva se bod (punat). Boduju se samo boće koje su bliže bulinu od protivničkih. Igra se dok jedna od ekipa ne postigne 13 punata.
Šah
Šah (perzijski: kralj) je jedna od najstarijih igara na ploči, a sadrži elemente sportske borbe, misaone kombinatorike i slobodne stvaralačke aktivnosti. Igra se od 6. stoljeća, ali se pretpostavlja da je nastala znatno ranije, vjerojatno početkom naše ere. Podrijetlo ove igre nije precizno utvrđeno, ali se smatra da je nastala u Indiji i Perziji, a u Europu su ju donijeli Arapi. Temelji suvremenog šaha postavljeni su u 15. stoljeću, a pravila su nakon toga doživjela mnogobrojne izmjene te su konačno utvrđena u 19. stoljeću. Šah razvija memoriju, poboljšava koncentraciju te potiče razvoj emocionalne inteligencije. Poput kartanja i igranja more, šah je također pogodna igra za kraćenje vremena na dugim pomorskim putovanjima.
Povlačenje konopa
Nije poznato vrijeme i mjesto gdje su započeta natjecanja u potezanju konopa pa se obično smatra da se radi o tradicionalnoj narodnoj igri. Utvrđeno je međutim da potezanje konopa potječe iz drevnih ceremonija i kultova, koji se mogu naći diljem svijeta, od Egipta, Burme, Indije, Bornea, Japana, Koreje do Havaja i Južne Amerike.
U davnini su postojali različiti stilovi potezanja konopa. Primjerice, u Afganistanu su timovi umjesto konopa vukli drvenu motku, a u Koreji su djeca stezala svoje ruke oko struka kako bi tvorili živi konop. S vremenom je potezanje konopa postalo čisto natjecanje u fizičkoj snazi. U Grčkoj, kolijevci drevnih olimpijskih igara, sportaši su oko 500 godina pr.n.e prakticirali potezanje konopa ili kao natjecateljski sport ili kao fizičku vježbu pri treningu za druge sportove. Dokazi o potezanju konopa na području Zapadne Europe datiraju iz 10. stoljeća, a nalaze se u pričama o herojskim prvacima Skandinavije i Njemačke, koji su sudjelovali u takozvanim ‘kräftige spiele’ (igrama moći). U 15. stoljeću organizirali su se popularni turniri potezanja konopa u francuskom Chateauxu i natjecanja u Velikoj Britaniji.U recentnija vremena, u razdoblju od 1900.-1920. godine, potezanje konopa bio je i olimpijski sport. Danas u mnogim zemljama djeluju sportski klubovi potezanja konopa te se organiziraju natjecanja kao i u ostalim sportovima. Postoji i Međunarodni savez potezanja konopa koji broji preko 70 članova (nacionalnih udruga).
U Hrvatskoj se potezanje konopa ne prakticira poput prave sportske discipline već se natjecanja obično organiziraju u sklopu lokalnih manifestacija tradicijskih običaja i igara. Slično je i u Cresu, gdje tradicija potezanja konopa potječe još iz vremena kada se prijevoz robe obavljao brodovima, a u cresku su luku uplovljavali jedrenjaci. Tada su posade brodova, dok su čekale pogodan vjetar za isplovljavanje, potezanjem konopa kratile vrijeme i odmjeravale svoje snage. Danas se potezanje konopa smatra igrom koja je postala dio otočnog identiteta te je ušla u program svih lokalnih tradicionalnih manifestacija.
Potezanje konopa je tipičan sport snage i kondicije u kojem se suprotstavljaju dva tima. Službena pravila predviđaju da se dvije ekipe od po osam članova poredaju na dva kraja konopa na kojemu je označena sredina te po jedna točka na svakoj strani koja je udaljena 4 metara od sredine. Natjecanje započinje postavljajući središnju točku konopa nad središtem natjecateljskog polja; cilj svake od ekipa jest povući suparničku ekipu na svoju stranu tako da označena točka na suparničkoj strani prijeđe središte polja.
Podvodni ribolov i udičarenje
Ljudi su se ribarstvom bavili od pradavnih vremena, najprije radi pribavljanja hrane, a kasnije i kao gospodarskom djelatnošću. Mnogobrojni nalazi potvrđuju da se riba lovila već u mlađem paleolitiku, a u pisanim dokumentima ribolov se spominje u egipatskim, Herodotovim i napose biblijskim zapisima.
Hrvatsko se ribarstvo spominje prvi put 995. godine u jednoj darovnici zadarskog plemstva. U statutu Dubrovnika iz 1272. godine spominje se uporaba svjetla u lovu na malu plavu ribu, uz uporabu mreže potegače. Lov srdela na istočnoj obali Jadrana snažno se razvio u XVI. st. primjenom mreža potegača pod svjetlom te mrežama stajaćicama, srdelarama. Na početku XVII. st. oko otoka Cresa i Lošinja razvio se velik industrijski lov srdela. U gradu Cresu je do kraja 80-ih godina prošlog stoljeća radila tvornica za preradu plave ribe. Danas na otoku Cresu ribolov više nije toliko važna gospodarska grana kao nekoć, ali se posljednjih godina razvila nova maritimna djelatnost – marikultura – u kojoj dominira kavezni uzgoj brancina (lubina) i orade (komarče).
Posljednjih desetljeća sve je popularniji sportski ribolov, koji se prakticira radi rekreacije. Cilj takve vrste ribolova nije pribavljanje hrane ili zarada od prodaje ulova, već je smisao u traženju i hvatanju ribe kao nekoj vrsti zabave u nadmudrivanju s divljom životinjom. Otočnom stanovništvu sportski ribolov ima i dublji smisao, jer na neki način predstavlja dio njegove tradicije te povezanosti s teritorijem i načinom života.
Dvije najpopularnije discipline sportskog ribolova su podvodni ribolov te udičarenje (može se prakticirati s obale ili iz barke). Natjecanje koje se održava u sklopu naše manifestacije je otvorenog tipa, uz mogućnost sudjelovanja svih sportskih ribolovaca. Natjecatelju u udičerenju podijeljeni su u dvije kategorije: djeca i odrasli.
Brudetijada
Brudetijada je natjecanje za izbor najboljeg brudeta pripremljenog od ribe ulovljene udičarenjem i podvodnom ribolovom. Riječ brudet nastala je od talijanske riječi brodo – brodetto. Francuzi ga zovu bouillabaisse, Grci bourdeto, Brazilci moqueca, a Cresani brudet ili brodeto. U nekim priobalnim krajevima poznat je kao brodet, a na srednjem i južnom Jadranu brujet. Ono što je svima zajedničko jest da se različita svježa riba kuha u velikom loncu, dok ostali sastojci variraju. Kako god da se priprema, ovo je jedno od najslasnijih ribljih jela na području Jadrana, kako s hrvatske tako i talijanske strane.
Brudetijada je osmišljana kao natjecanje otvoreno za sudjelovanje kuharskih timova otočana, kao i posjetitelja koji se žele okušati u spravljanju ovog popularnog ribljeg jela.
