- Interpretacijski centar
-
by creskikaic
Konoba je prizemni dio primorske kuće, a u njoj se čuvalo vino, maslinovo ulje, drva za ogrijev i ostali poljoprivredni proizvodi. Brodograditelji su svoj osnovni posao obavljali u škveru, a povremeno bi obnavljali ili gradili novi kaić, kada bi se konoba transformirala u brodograditeljsku radionicu. Veličina barke bila je ograničena dimenzijama ulaza i same konobe.
Prvo se izradi kobilica, (ašta od prove) , i (krmena ašta), a zatim i rebra, krmeno zrcalo i ostali nosivi dijelovi. Sve se u dijelovima poveže i složi izvan konobe na većem stolu. 
Tada se u konobu stavi jedna dugačka greda (kantijer) koja bi se malo povisila na dva drvena bloka (tak). Na tu gredu se polože kobilica, i spajaju obje ašte. Uz pomoć viska od olova (piomba) sve se poravna. Zatim se na to montiraju rebra, označena brojevima po svom redoslijedu montiranja. Svako rebro je ima svoj broj. Obično su bila 23-24 rebra. Rebra su pomična, pa se prilikom poravnavanja uz pomoć viska dodatno učvrste uz pomoć letvi (puntel) fiksiranih u drvene daske na podu. Tankom letvicom (kantinela) se rebra kontroliraju kako bi bila u ravnini. S unutarnju stranu rebara se fiksira druga letva (paraskozuli) koja služi kao okvir za daščanu podnicu brodice (pajole), a zatim i druge letve koje se pružaju uzduž linije brodice (centulina, kontracente, kovertere, late ili zbai).
Brod se zatvara bočnim daskama (madiri). Započinjalo bi se s pet dasaka s gornje strane, a zatim se od prvog madira od kobilice (panizel) išlo prema gore. U sredini se stavi brageta, tj zadnji madir. Bilo bi obično 10-12 madira na barci. Nakon toga se barka finalizira, pokriva se i koverta. Kada je polaganje svih dijelova brodice dovršeno, čavli se zabijaju do kraja, jer su do tada bili tek djelomično zabijeni. Nakon toga se barka blanja i kalafatava – spojevi između dasaka se pune tankim užetom umočenim u katran (komando), te lanenom ili konopljinom stupom. Zatim se barka boji s nekoliko slojeva boje. U slučaju stavljanja motora buše se potrebne rupe i konzultira se mehaničara.
Na kraju se barka ručno izvlači iz konobe, i nosi u more, te se provjerava ukoliko negdje propušta vodu. Dovoljno je bilo da jedan čavao ide malo u krivo, da voda kroz rupicu nađe put. Nakon finalnih korekcija, barka je napokon u svom prirodnom okruženju, moru. Gradnja kaića u konobi bila je ograničena samom veličinom konobe i ulaznim vratima. Ponekad se gradilo na način da je barku trebalo premještati po konobi kako bi se moglo raditi, a nekad i proširivati izlaz kako bi se moglo izvući van. Majstor, brodograditelj Gaspar Purić u svojoj konobi izgradio je barku od 6,5 metara, za svoju obitelj, ali je uslijed promjena okolnosti dobila novog vlasnika kojem je koristila za ribarenje. Koliko je malo prostora u konobi ostalo oko barke, vidljivo je na fotografiji koja je snimljena pri proslavi završetka gradnje i blagoslovu. Nakon toga barku se izvuklo iz konobe, uz pomoć drvenih tavalona i valjaka, prikolicom odvezlo do dizalice, te je spuštena u more.
