Pasara Diodata (Božji dar) registarskih oznaka CS 1079 izgrađena je u Cresu 1931. godine. Duljina preko svega je 7,73 m, širina 2,80 m i gaz 0,85 m. Izgradnju je u creskom brodogradilištu Craglietto (danas Brodogradilište Cres) naručila obitelj Buruburan iz mjesta Dragozetići. Nakon nekoliko godina, barka prelazi u vlasništvo obitelji Hržić iz Cresa. Projektirana je za motorni pogon i jedra. Porinuta je s ugrađenim dizelskim motorom Bolinder snage 6 KS. Kasnije je ugrađen pogonski stroj Lister snage 12 KS, a zatim Perkins – IMT od 39 KS. Jarbol i jedro manje su korišteni jer nisu bili pogodni za ribarenje pa su služili kao pomoćni pogon.
Diodata je po obliku trupa s krmenim zrcalom pasara, pramac podsjeća na pramac gajete, a cijela je opalubljena te ima nisku
linicu (mrtvu bandu), što su obilježja leuta.
Nikola Hržić i Diodata u mandraču.
U prvoj polovici XX. stoljeća uglavnom su se gradile barke zaobljene krme i okomite pramčane statve (provene ašte), kao što su gucevi, gajete i leuti. Ova barka sa zrcalnom krmom, što daje veću radnu površinu na palubi, i oblikom pramca (prove) koji je uobičajen u vrijeme gradnje, primjer je inovativnog dizajna za to doba. Ujedno je jedna od najstarijih velikih pasara na našoj obali Jadrana. Djelomično je obnovljena 1993. godine, kada su u brodogradilištu Cres promijenjeni paluba i gornji dio oplate. U sklopu projekta ARCA ADRIATICA 2020. godine, donji dio oplate trupa, rebra i krmeno zrcalo obnovio je creski brodograditelj Marino Toić. Jarbol s tradicijskim snastom te oglavnim jedrom i prečkom (flokom) izradio je Alvise Benussi iz Rovinja.
Diodata je dragocjen primjer obnovljene ribarske barke te spomenik creskim brodograditeljima koji su u XX. stoljeću gradili i najveće drvene brodove koji su plovili Jadranom. Kroz povijest korištena je za ribarenje mrežom tratom, plivaricom (imbroj) a u ribolovu su sudjelovale i još dvije svjećarice opremljene svjetlima (feralima). Služila je i za prijevoz ljudi, ovaca, grožđa, maslina, i drugih poljoprivrednih proizvoda. Dragocjen je eksponat creske brodograditeljske povijesti i tradicionalnog načina života otoka Cresa kao nematerijalne kulturne baštine.
Koliko je takva barka bila važna za obitelj i zajednicu, govori jedna od epizoda iz života Diodate, iz 1956.god. U to vrijeme kompliciranih političkih odnosa, bilo je otežano putovati u inozemstvo, a mladićima koji nisu odslužili vojsku i zabranjeno. Stoga je skupina creskih mladića pod okriljem noći ukrala barku, preplovila Jadran i pobjegla u Italiju. Ostavljaju je u gradu Rimini, te o lokaciji obaviještavaju svećenika koji je podrijetlom s Cresa. Vlasnik Nikola Hržić otputovao je u Rimini, pronašao Diodatu, uredio dokumente i vratio je u Cres. Po povratku, Nikola je optužen i osuđen da je pomagao u bijegu iz države, a barka mu je oduzeta, nacionalizirana i predata na korištenje zadruzi. Nakon nekog vremena barka mu je vraćena, i vezana u mandrač gdje je i danas.
Najstarija je i najveća drvena barka u creskoj luci, privezana u povijesnom mandraću, uz sami glavni trg.
