Creski kaić je pasara dužine od četiri do šest i pol metara. Glavno obilježje koje ga razlikuje od ostalih tradicijskih barki je “kvadar”, odnosno krmeno zrcalo, koje mu daje bolju stabilnost i veći prostor na krmi. U odnosu na guc, za gradnju pasare potrebno je više vještine i vremena zbog zakrivljenosti, tj. uzvoja opate ili “cervadure”. Obično ima jednu središnju klupu, te klupu u obliku slova U na krmi.

Do sredine XX stoljeća pokretala se korištenjem prirodnih sila: veslima i jedrom, koji su u novije doba rezervni pogon zbog  ugradnje motora. Osnovna obilježja i način gradnje je ostao isti, ali se oblik trupa mjenjao i prilagođavao pogonu. Ugradnjom jačih brodskih motora, kaići su građeni širih dimenzija i razvijenije prove jer je motorni pogon davao više snage za kretanje kroz more i razgrtanje valova.

Naziv “Kaić” vjerojatno dolazi od osmanske riječi “kayik kojom se nazivao manje pomoćno plovilo na vesla. Izraz su prihvatili i Grci u formi “kaiki, a uz talijansku obalu može se čuti “caicco”, “caiccio i “caicchio. Na Cresu i susjednim otocima se za manja plovila sa oštrom “limun” krmom, koristio pojam “plav . Riječ plav spominje Hvaranin Petar Hektorović u svom spjevu Ribanje i ribarsko prigovaranje, još 1555. godine.