- Interpretacijski centar
-
by creskikaic
Creski kaić je pasara dužine od četiri do šest i pol metara. Glavno obilježje koje ga razlikuje od ostalih tradicijskih barki je “kvadar”, odnosno krmeno zrcalo, koje mu daje bolju stabilnost i veći prostor na krmi. U odnosu na guc, za gradnju pasare potrebno je više vještine i vremena zbog zakrivljenosti, tj. uzvoja opate ili “cervadure”. Obično ima jednu središnju klupu, te klupu u obliku slova U na krmi.
Do sredine XX stoljeća pokretali su se korištenjem prirodnih sila: veslima i jedrom, koji su u novije doba rezervni pogon, uz ugrađeni motor. Osnovna obilježja i način gradnje je ostao isti, ali se oblik trupa mjenjao i prilagođavao snazi pogona. Ugradnjom jačih brodskih motora, građeni su kaići širih dimenzija i razvijenije prove jer je motorni pogon davao više snage za kretanje kroz more, te razgrtanje valova. U Cresu su se u narodu kaići koristili za plovidbu uz obalu, bili su i pomoćna plovila pri većim brodovima u ribarenju. U Cresu se registarski broj ispisivao pomoću limenih “štampina” koji su se posuđivali u škveru i spužve umočene u boju.Tako su gotovo sve barke imale broj ispisan u istom fontu koji danas odgovara “stencilu” u wordu.
Naziv “Kaić” vjerojatno dolazi od osmanske riječi “kayik“ kojom se nazivao manje, pomoćno plovilo na vesla. Izraz su prihvatili i Grci u formi “kaiki“, a uz talijansku obalu može se čuti “caicco”, “caiccio“ i “caicchio“. Osim naziva „kaić“, za barke sa oblom “limun” krmom koristio se pojam “plav“ , koji spominje Hvaranin Petar Hektorović u svom spjevu Ribanje i ribarsko prigovaranje, još 1555. godine. Uz Cres, isto tako u Valunu i Martišnjici se razlikovalo kaić od plavi, dok su na nekim otocima koristili naziv plav za sve barke.
