Alati i tehnike

Kako se razvijala brodogradnja, tako su se razvijali i alati specijalizirani za pojedine faze gradnje. Sve do pojave električnih strojeva, ljudi su koristili jednostavne drvene i željezne alatke kako bi što bolje obavili posao. Svaki je majstor imao vlastiti alat koji je nosio  škver, u drvenoj kutiji. Kod kuće, u konobi, alatu se znalo njegovo mjesto, a centralna točka konobe bila je belona, stolarski ili majstorski stol. Alat je bio dragocjen jer ga se nije moglo tek tako nabaviti i veliki broj je ručno izrađen u samom škveru ili konobi. Kalafati su, naprimjer, sami izrađivali batove kojima su udarali u metalna, tupa dlijeta koja su nazivali: železa za kalafatat. U stara vremena  dlijeta i sav alat brusila su se i oštrila brusnim kamenom.  

Alati za projektiranje i prijenos linija broda

Nacrti brodova koje poznajemo danas kod manjih brodica se nisu upotrebljavali. Najčešće su se brodice izrađivale uz pomoć brodskih polumodela – kanaveta i šablona. Preko njih bi se mjere prebacivale na drvo od kojeg se gradio brod. Kanaveta je polumodel trupa, precizan umanjen trodimenzionalni model svih linija broda. Izrađivani su u drvu da bi se dobio izgled broda na osnovi već postojećih plovila. Olakšavao je majstorima točno definiranje linija i oblika svih rebara, najčešće u omjeru 1:10. Šablone su bile izrađene u omjeru 1:1, pa su bile praktične isključivo za gradnju brodica manjih dimenzija. Majstor bi tako imao šablone svih rebara, krmenog zrcala, te pramčane i krmene strane kobilice.  Kartabon je bilo pomično drveno ravnalo za označavanje različitih točaka na komadima drva. Rafetto, stolarsko mjerilo, upotrebljavalo se za mjerenje visina i širina ravnih površina. Prijenos veličina i kutova obavljao se i nizom metalnih mjernih instrumenata u obliku šestara.

                                                                                    Alati za obradu drva

Najbrojnija i najraznovrsnija skupina alata. Svaki dio ili faza obrade zahtijevala je specijalizirani alat. Od grubih radova pri rezanju i tesanju drva, sve do finijih dlijeta i turpija, svaki komad alata imao je važnu ulogu u gradnji kaića.

Tesarska sjekira, aša, ašeta ili teslica, najčešće se nalazila u ruci majstora, jer se njome obrađivalo i sjeklo drvo, dok se tupom stranom zabijalo čavle i nabijalo klinove i sl.  Upotrebljavale su se kod velikih blokova drva, ali i u finim obradama drvene konstrukcije. Dugogodišnjim radom kod majstora se razvijala velika preciznost udarca sjekirom.

Pile su dolazile u različitim veličinama i oblicima, ovisno o namjeni. Velikim su se pilama katkada udvoje pilile veće grede. Manje, kao što je to šegac, su služile za rezanje brojnih dijelova slagalice broda. Drvena stega za pritezanje pile prilikom oštrenja nazivala se mezzamorsa, a oštrilo se trokutastom rašpom. Kliješta s kojima se regulirala nazubljenost pile nazivala su se – štradin. Blanja ili špjana je bila izrađena od drva, sa metalnom oštricom koja se lako mogla mijenjati, pa je ista blanja služila za različite faze obrade drva. Šovraman je velika, duga blanja, a farfalla blanja – leptir. Vijola je bila jednostavna ručna bušilica, a njen razvijeniji oblik se nazivao trapan. Uz pomoć bušilice su se svrdlima, verigulima ili puntima bušile rupe u drvu. Hrast je katkad bio čvršći od čavla pa je trebalo prvo svrdlom napraviti rupu kako bi se zakovala daska oplate. Različite rašpe, turpije služile su za završnu, najfiniju obradu drva ili oštrenje alata. Rašketama  se skidala stara boja, a kistovima ili pinelima nanosila boja u nekoliko slojeva ili ruku.

                                                                                                Alati za spajanje dijelova broda

Pri gradnji tradicionalnih drvenih plovila koristili su se čavli bare i pasajice. Izrađivali su ih sami brodograditelji ili lokalni kovači  u kovačiji.Kacaćod je bio alat koji je služio za zabijanje čavala duboko u drvo. To je bilo važno kako pri blanjanju oštrica blanje ne bi zapinjala o metal.Škripovi su služili za stiskanje više komada drva kako bi ostali fiksirani na mjestu pri lijepljenju. Bara je slična čavlu, promjera je 6mm i više i ima tupi vrh. Služi za pričvršćivanje pjana (rebrenica) za kobilicu. Osim bara, za ovu namjenu koristile su se i pašaice, narezne šipke sa maticama na objim stranama gemi, vlakna koja su kalafati alatom utiskivali u tanak prostor između madira. Venecijanska stupa je bila skupa, pa je za stare barke bila dovoljna ona dobivena od starih vlakana. Brusnim kamenom su se u stara vremena brusila dlijeta i oštrio sav alat..

                                                                                   Alati za kalafatavanje

“>

Kalafatavanje je postupak kojim se u uske procijepe -“kimente” između madira uz pomoć dlijeta i bata umeću biljna vlakna.  Na taj način trup broda postaje potpuno vodonepropusan. Istodobno se omogućuje “rad drva“ – stezanje i širenje drvenih dijelova broda, jer drvo neprestano reagira na vlagu, temperaturu i slanost. U veće procjepe nabija se katramirani konop, a u manje, sukana konopljina  vlakna.

Kalafat Ivan Krivičić, kalafatuje dno broda.

Drveni batovi, u lokalnom narječju macole, koristili su se za udaranje dlijeta kako bi se prostor između oplate ravnomjernije popunio. Željezna dlijeta nazivala su se feri de calafa ili pajele, a dolazila su u različitim veličinama. Koristili su ih kalafati, ali i majstori pri obradi drva ili proširenju rupa na konstrukciji broda.

Bat je imao metalne dijelove, tondine, koji su odzvanjali pri udarcu. Prema kazivanju jednog starog Cresanina, kada bi na svakoj strani broda bilo pet ili šest kalafata, prolazniku se činilo da sluša glazbenu partituru. Ništa se nije bacalo što se dalo iskoristiti. David Filipas, rođeni Cresanin i brodograditelj iz Piranskog brodogradilišta, sjeća se kako je kao dječak iz sirotišta s drugom djecom radio za škver. To je bilo pred 2. svj. rat. Djeca bi stare konopce razmotavala kako bi dobili vlakna za pravljenje stupe. Od te stupe su se izvlačili gemi, vlakna koja su kalafati alatom utiskivali u tanak prostor između madira. Venecijanska stupa je bila skupa, pa je za stare barke bila dovoljna ona dobivena od starih vlakana. 

…..