- Interpretacijski centar
-
by creskikaic
![]()
Duboki zaljev u kojem se smjestio grad Cres bio je idealna zaštita za barke i brodogradilište, pa je tradicija gradnje duga, a mnoge creske obitelji su dale svoje majstore i kalafate. Kao i u brojnim drugim sredinama Jadrana, brodogradnja je bila privredna grana od životne važnosti. Povlačila je čitav niz znanja, od prikupljanja i obrade drvene građe, preko brojnih specijaliziranih obrta do logistike i organizacije. Tako je veliki dio lokalnog stanovništva na posredan ili neposredan način bio uključen u gradnju brodova. Bila je potrebna snažna suradnja velikog broja radnika kako bi iz creskog škvera, osim brojnih manjih brodova za trgovinu i ribarstvo, isplovljavali i veliki jedrenjaci. Do kraja 2. svj. rata postojala su tri brodogradilišta, koja su kasnije udružena u Brodogradilište Cres. Brodovi su se gradili i obnavljali na drvenim navozima, a na “saonicama” su se izvlačili i spuštali u more. Manja plovila i kaići gradili su se po naruđbi i serijski u brodogradilištu, a u konobama bi brodograditelji gradili kaiće za svoje potrebe.
Dokaz znanja i vještine kojom su baratali creski brodograditelji je jedan od najvećih drvenih jedrenjaka koji je do nedavno plovio uz našu obalu Jadrana. Gradnja mu je započeta u creskom škveru, prije drugog svjetskog rata pod imenom Atinia. Završen je tek 1953. godine, a pod imenom Volosko razvozio je teret duž jadranske obale. Naposlijetku je 70tih godina 20. stoljeća upisan kao brod Adria, registriran za nacionalnu obalnu plovidbu, a kasnije opremljen za prijevoz putnika. Brod je bio dug 45 metara, širok 9 metara, i 4,5 m gaza, imao je tri jarbola sa 900 četvornih metara jedara, a u njega je ugrađeno preko 800 tona drvene građe.

U vrijeme praznika i blagdana svi su se jedrenjaci vraćali i okupljali u matičnoj luci, pa je creski porat bio potpuno ispunjen.










