- Interpretacijski centar
-
by creskikaic
Creska uvala je duboko zavučena u otok, zaštićena od vjetra i valova, pa je razumljivo da se kroz povijest ta osobitost iskoristila za gradnju luke i grada. Mjesto gdje se more najdublje uvuklo, gdje ga je i grad potpuno obgrlio, zove se “mandrač”. Taj najmanji, najstariji i najzaštićeniji dio luke, danas je živi muzej creskog kaića. Mjesto gdje se danas, kao i nekad, mogu vidjeti stare drvene brodice na vezu. Mandrač je u ovakvom obliku izgrađen u 14. stoljeću, a do tada je na ovom prostoru mandrača bila neka vrsta pješčanog žala, na kojem su se izvlačile barke i brodovi radi održavanja. U to doba grad se još nije proširio na drugu, zapadnu obalu, a niz zgrada u kojoj se nalazi centar Creskog kaića nije postojao.
Nakon gradnje obalnog zida i formiranja mandrača , ovaj dio luke koristio se za ukrcaj tereta na brodove, uz mandrač formiran je dio rive u obliku poluotoka na kojem se sakupljalo ogrijevno drvo, te ukrcavalo na brodove. Tu je i postavljen javni muški wc, pa je taj dio dobio naziv “pišarjola”
Na području “pišarjole” održavali su se kaići i druga manja plovila. Ponekad je tu bilo i desetak barki u isto vrijeme. Dizalo ih se uz pomoć ručne dizalice a prenosilo ih se na metalnim valjcima -rulima.
Po potrebi koristila je i za druge potrebe, pa i za iskrcaj velikih riba. Dizalica je bila aktivna sve do kraja 20 st. kada je izgrađena sportska lučica na predjelu Grabar.
Ponekad bi se manji kaići izvlačili na rivu preko “žlite”. To je drveni žlijeb koji se podmaže lojem ili mašću, i za vrijeme visokog mora položi na rivu, te se barku izvuče samo ljudskom snagom. Barka se uređivala uz rub rive, te bi se na isti način preko “žlite” vratila u more.
Danas su u mandraču, kao nekad vezane isključivo drvene barke te je postao svojevrstan živi muzej lokalne drvene brodogradnje i malog pomorstva, izravno povezan sa postavom interpretacijskog centra.
